Druga tematska konferencija je održana 04. 07. 2009. godine u Brčko Distriktu, na kojoj su učesnici razmatrali konkretne mogućnosti ukljućivanja u postojeće inicijative Tranzicione pravde u BiH i u regionu. U okviru toga, učesnicima je predstavljena Inicijativa za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava u bivšoj SFRJ (REKOM) te su kroz grupni rad  raspravljali o nekoliko ključnih karakteristika, koje bi buduća Regionalna komisija trebala imati.

Tranziciona pravda je relativno nova discipilina u domenu ljudskih prava i kao takva skoro u potpunosti nepoznata mlađim generacijama.

U procesu implementacije projekta Uloga mladih u tranzicionom društvu koji je Helsinški odbor za ljudska prava u RS realizovao u saradnji sa Norveškim helsinškim odborom vidljivo je bilo da načelno postoji interes mlade generacije da se angažuju u procesima tranzicione pravde ili da se zalažu za implementaciju istih, ali je takođe bilo vidljivo da postoje ograničenja. Znanje o tome šta tranziociona pravda u cjelosti znači nedostaje mladim generacijama kao i saznanja kako se aktivno mogu uključiti u procese. Otežavajuću okolnost svakako predstavlja i trenutna društveno-politička situacija u bh društvu, koja produbljuje razlike među građanima BiH, kreira strah od drugoga i drugačijeg te u značajnoj mjeri smanjuje mogućnost potpunog suočavanja sa događajima iz rata zasnovanog na utvrđenim činjenicama.

Kroz realizovan projekat u saradnji sa partnerskim omladinskim organizacijama nastojali smo povećati znanje o Tranzicionoj pravdi, prvenstveno među mladim generacijama, studentima, aktivistima omladinskih organizacija, itd. ali i pružiti konkretne mogućnosti zainteresovanim mladima da se uključe u postojeće inicijative koje se bave Tranzicionom pravdom.

U okviru projekta, realizovano je 8 TV Okruglih stolova za mlade, koji su se bavili ulogom mladih u procesima suočavanja s prošlošću i dvije tematske konferencije za mlade, koje su pružale mogućnost najzainteresovanim mladim da dobiju konkretne mogućnosti da se intenzivno uključe u procese Tranzicione pravde.

Prva tematska konferencija u oviru projekta je održana u Bijeljini, 09.05.2009. godine na kojoj su učesnici razmatrali trenutno stanje u BiH kada je implementacija Tranzicione pravde u pitanju i zaključili su da:

·        mlade generacije vrlo malo znaju o sadržaju i važnosti Tranzicione pravde

·        ne postoji sveobuhvatna politička volja da se kao društvo suočimo sa dešavanjima iz prošlosti

·        je neophodno da se snažnije promoviše sadržaj i važnost Tranzicione pravde

 

Druga tematska konferencija je održana 04. 07. 2009. godine u Brčko Distriktu, na kojoj su učesnici razmatrali konkretne mogućnosti ukljućivanja u postojeće inicijative Tranzicione pravde u BiH i u regionu. U okviru toga, učesnicima je predstavljena Inicijativa za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava u bivšoj SFRJ (REKOM) te su kroz grupni rad  raspravljali o nekoliko ključnih karakteristika, koje bi buduća Regionalna komisija trebala imati. Zaključci radnih grupa su slijedeći:

 

 

I grupa:

 

Cilj, mandat, vrste kršenja ljudskih prava

 

Metodologija rada svake Komsije propisana je mandatom, koji je dat prilikom osnivanja. Mandat definiše ciljeve komisije, ovlašćenja, utvrđuje predmet, geografsko i vremensko područje njenog djelovanja i rokove rada Komisije.

Mandat REKOM-a mogao bi obuhvatiti utvrđivanje činjenica o počinjenim zločinima kao što su ubistva, prisilni nestanci, ratni zločin silovanja, itd. a ciljevi bi mogli biti zvanično priznanje počinjenih zločina i reparacija (materijalna i simbolička), pronalazak nestalih, itd.

 

Zadatak:

 

 

Zaključci:

• Cilj i mandat REKOM-a:

Zvanično priznanje zločine kroz utvrđivanje činjenica na bazi relevantnih dokaza prikupljenih od strane žrtava te zvaničnih akata i evidencije koje posjeduju nadležne institucije vlasti.

• Vrste kršenja ljudskih prava koje bi REKOM mogao istražiti:

Istraživanje činjenica koje se odnose ne ubistva, prisilna ograničenja sloboda, etničko čišćenje, deportacije, torturu, prisilno otuđivanje, emocionalno zlostavljanje, silovanje

• Predmet istrage i geografsko područje djelovanja REKOM-a:

Područje svih bivših republika SFRJ.

• Period na koji se odnosi istraga:

Period bi trebao obuhvatiti događaje nastale u periodu od 1990. godine

• Definicija žrtve i uloga žrtve:

Žrtve su sva ona lica nad kojima je posredno ili neposredno izvršen bilo koji oblik zločina definisan tačkom 2, a uloga žrtve bi trebala biti svjedočenje i druge vrste aktivnog učestvovanja u cilju uspostavljanja činjenica.

• Dodatna aktivnost REKOM-a bi trebala biti PODIZANJE SVIJESTI KOD GRAĐANA I PODSTICANJE MEDIJA ZA EFIKASNIJE INFORMISANJE IZ OBLASTI NAVEDENIH U MANDATU KOMISIJE.

 

 

II grupa:

 

Izbor članova, način izbora članova Komisije

 

Članovi komisije definišu politiku komisije, rukovode istragama i na kraju, odlučuju šta će od prikupljenog materijala ući u finalni izvještaj komisije. S obzirom da na konkretan rad komisije u velikoj mjeri utiču njeni članovi, postavlja se vrlo bitmo pitanje, ko bi trebale biti te osobe, koje kvalifikacije, koje sposobnosti i koje karakteristike one trebaju imati. Takođe se postavlja pitanje na koji način će te osobe biti birane. 

Pored članova komisije, mora postojati i određeni broj osoblja koje će voditi istrage, sređivati prikupljenu dokumentaciju i uopšteno pružatu svaku vrstu podrše radu Komisije.

 

Zadatak:

 

 

 

Zaključci:

 

• Biranje članova komisije:

Javno, kroz konsultacije. Prednosti: uvid javnosti, mogućnosti javne kritike i kontrole. Nedostaci: sporost izbornog procesa

Zašto ne direktan izbor (iako je efikasnije)? Zbog smanjene mogućnosti kontrole od strane  javnosti i zbog netransparetnost.

• Preduslovi koje bi trebali ispuniti budući članovi komisije

Profesionalni i moralni kvaliteti uz poštivanje zastupljenosti svih nacionalnosti. Član je ispunio etički (moralni) kriterijum ako javnost, primarno udruzenja, NVO nemaju primjedbe na njegov/njen moralni kvalitet.

NVO bi mogle formirati jedno tijelo koje će se izjašnjavati o izboru članova komisije. NVO mogu da omoguće promovisanje ideja i informišu građane o radu komisije.

 

III grupa:

Javno slušanja žrtava i prikupljanje podataka o zločinima

 

Komisije mogu raditi na dva načina – na zatvorenim sjednicama ili na sjednicama koje su otvorene za javnost, što u velikoj mjeri odlučuju o tome da li će javnost biti upoznata sa procesom rada Komisije ili samo sa njenim finalnim izvještajem.

Javna slušanja žrtava se u bitnoj mjeri razlikuju od svjedočenja žrtava pred sudom. Cilj sudskog procesa i svjedočenja žrtava pred sudom služi utvrđivanju krivične odgovornost optuženog, dok javna slušanja žrtava pred Komisijom žrtavama pruža mogućnost da daju širu sliku onoga što im se desilo. Bitno je naglasiti da javna slušanja pred Komisijom, koju je osnovala država žrtavama u velikoj mjeri daju priznanje njihove patnje te smanjuju mogućnost negiranja počinjenih zločina.

No, postavlja se pitanje, da li pored javnog slušanja svjedoka vremena treba da postoji i saslušanje institucija, političkih partija, itd.

 

Zadatak:

 

 

Zaključci:

 

• Javno slušanje žrtava

Pozitivne strane: nemogućnost manipulisanja iskazom, informisanje šire javnosti.

Negativne strane: stres kod žrtava koje javno govore, strah od odmazde.

·        Doprinos društvenom prihvatanju činjenica

Kroz podizanje svijesti i mogućnost racionalnog rasuđivanja.

·        Na koji način predstavit javnosti javna slušanja?

Kroz državne televizije, putem interneta i na organizovanim skupovima.

·        Da li bi počinioci trebali prisustvovati javnim slušanjima?

Odgovor je da, ukoliko su dostupni.

·        Značaj državnih arhiva i pravosnažnih presuda za ratni zločin u procesu prikupljanja podataka o počinjenim zločinima

Treća grupa je došla do zaključka da treba otvoriti državne arhive i druge dokumente i učiniti ih dostupnima javnosti ukoliko ne ugrožavaju nacionalnu bezbjednost, a ukoliko arhivska građa spada u «osjetljivu» dokumentaciju, onda se ona treba koristiti na zatvorenim sjednicama i uz mjere bezbjednosti koje će čuvati povjerljivost tih dokumenata. Zbog utvrđivanja koteksta neophodno je koristiti svu raspoloživu dokumentaciju. 

 

IV grupa:

 

Odnos prema počiniocima

 

Odnos prema počiniocima ratnih zločina i drugih teških kršenja ljudskih prava je jedno od najkomplesnijih pitanja u radu Komisije. S obzirom da je Komisija vansudsko tijelo, ona se ne mora nužno držati pravila koje određuje sudski postupak.

Postavlja se pitanje, da li Komisija koja ima zadatak da utvrdi imena i prezimena žrtava ima obavezu da to isto učini i sa počiniocima.

Jedno od možda najkontorverznijih pitanja kada je odnos Komsije prema počinicioma zlodjela u pitanju jeste svakako pitanje amnestije, koja se u nekim zemljama omogućavala počinioca u zamjenu za punu istinu o događajima u kojima su učestvovali. Bitno je napomenuti da one osobe koje su pred ovim komisijama aplicirale za amnestiju morale proći kroz rigidnu procedure provjere i, a to je jako bitno, kroz javno slušanje gdje su oni govorili o zločinima i sopstvenom učešću u njima. Tek nakon toga se odlučivalo o dodijeljivanju amnestije, a amnestiju je poredeći sa brojem aplikanata dobijao jedan izrazito mali broj osoba.

 

Zadatak:   

 

 

Zaključci:

 

• Da li bi trebalo javno imenovati počinioce?

Opšti zaključak, do kojeg je došla četvrta grupa, je da bi trebalo javno imenovati počinioce ratnih zločina.

Pozitivne strane: Katarza, rekonstrukcija cjelokupne slike počinjenih zločina, suočavanje s prošlošću kroz smanjenje prostora za poricanje zločina.

Negativne strane: pojavljivanje samoinicijativnih osvetnika.

• Amnestija  - ZA ili PROTIV?

PROTIV amnestije, iako je to možda jedina motivacija za počinioce da govore o svojoj odgovornosti, dodijeljivanje amnestije neće i ne može biti prihvatljivo za žrtve. Takođe se postavlja pitanje koliko su iskrena kajanja počinilaca ukoliko im se omogući da kroz dodijeljivanje amnestije budu oslobođeni odgovornosti.